Asanaginica (Hasanaginica) - nepoznat autor
Asanaginica - narodna pjesma:
- autor je nepoznat, prenosila se usmenim putem "s koljena na koljeno"
- njen izraz je formulaičan (razlog tome je da bi se mogla lako upamtiti i neposredno izvoditi/pričati pred slušateljima):
- započinje SLAVENSKOM ANTITEZOM koja se sastoji od:
"Što se to bili u gori zelenoj?
Al su snizi, al su labutovi? PITANJA
Da su snizi, već bi okopnili,
labutovi već bi poletjeli:
ni su snizi nit su labutovi, NEGACIJE PITANJA
nego čator age Asan-age." ODGOVORA - javljaju se STALNI EPITETI (npr. "bili dvor", "rumeno lice", "zelena gora", "ljute rane" i drugi)
- rabe se utvrđeni izrazi (FORMULE) za određene situacije (npr. izraz "usput se ja s dušom rastavila" opisuje Asanaginičinu smrt)
- stih se gradi prema čvrstom metričkom uzorku od 10 slogova, s cenzurom iza 4. sloga (epski deseterac)
Asanaginica ja najpoznatija hrvatska narodna pjesma:
- Alberto Fortis (putopisac) čuo je Asanaginicu u Imotskoj krajini te ju je preveo na talijanski jezik i zajedno s hrvatskim originalom (na ikavskom) objavio 1774. godine u djelu Put u Dalmaciju (tal. Viaggo in Dalmazia)
- kasnije Vuk stefanović mijenja Fortisov zapis na jekavicu i daje pjesmi ime Hasanaginica
- nakon Fortisova zapisa nastaju brojni prijevodi: D. Ferić (latinski), W. Scott (engleski), A. S. Puškin (ruski), J. W. Goethe (njemački)
- Goetheov prijevod objavio je njemački pjesnik Herder u zborniku narodnih pjesama Volkslieder
Asanaginica ja balada:
- EPSKA OBILJEŽJA
-likovi (Asan-aga i Asanaginica)
-događaji povezani u radnju (fabulu)
-pripovjedač (u 3. licu) - LIRSKA OBILJEŽJA
-emocionalnost (u prvom planu nisu događaji, nego unutarnja stanja likova- osjećaji)
-subjektivnost (pripovjedač suosjeća s likom- Asanaginicom)
pjesnički metaforičan jezik (epiteti, metafore)
-pjesnički ritam (rima) - DRAMSKA KOMPOZICIJA
-Uvod- Asan-aga je ranjen, posjećuju ga majka i sestra, ali njegova žena Asanaginica ne dolazi.-Razvoj-Asanaginicu brat planira udati za imotskog kadiju. Asanaginica šalje pismo kadiji.
-Zaplet- Asan-aga poručuje ženi da ga ne čeka. Ona se oprašta od djece i odlazi s bratom.
-Vrhunac- Asanaginica se udaje, svadbena povorka prolazi pored Asan-agine kuće.
-Obrat- Asanaginica moli svatove da stanu te daruje djecu.
-Rasplet- Asan-aga optužuje Asanaginicu da je srca kamenoga.
-Kraj- Asanaginica od žalosti umire. - TEMA - tragična sudbina Asanaginice (položaj žene u tadašnjem patrijahalnom društvu)
PODSJETNIK:
BALADA je lirsko-epska pjesma koja polaganim ritmom i tužnim, tragičnim tonom pjeva o stradavanjima i nesrećama, a najčešće završava tragično (smrću junaka).
ROMANCA je lirsko-epska pjesma ljubavne teme, vedra tona i živa ritma. Podrijetlom iz Španjolske
Gost - Vjekoslav Kaleb (novela)
slika: Vjekoslav Kaleb
Bilješke o piscu:
Vjekoslav Kaleb (Tisno, 27. rujna 1905. - 13. travnja 1996.), hrvatski nastavnik i književnik. Školovao se u Zadru, Beogradu i Šibeniku te pohađao Učiteljsku akademiju u Zagrebu. Podučavao je u raznim selima Zagore te kasnije u Šibeniku i Zagrebu. Sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu. Nakon toga je bio urednik nekoliko književnih časopisa i tajnik Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske.
Objavio je ukupno 57 novela u brojnim zbirkama ("Na kamenju", "Izvan stvari", "Brigada", "Trideset konja", "Kronika dana", "Smrtni zvuci", "Nagao vjetar", "Ogledalo", "Luk i strijela"...) i 3 romana ("Ponižene ulice", "Divota prašine", "Bijeli kamen"). Većina njegovih djela tematski se bavi životom u izoliranim zaselcima Zagore.
Pisao je i filmske scenarije, reportaže, članke, prikaze i prevodio (najpoznatiji je njegov prijevod bajke "Pinocchio" Carla Colodija). "Gost" je jedna od njegovih najranijih (objavljena 1940.), ali i najboljih i najpoznatijih novela.
Djela su mu prevedena na više europskih jezika.
O noveli:
Kompozicija:
- UVOD
-čitatelj upoznaje:- mjesto radnje: Dalmatinska zagora - seoska (ruralna), siromašna, surova sredina (mračna kuća, čađave grede, nizak stol)
- vrijeme radnje: između 1. i 2. svjetskog rata
- glavne likove:
- Mare (moli) + Frane (zabrinut je, osjeća strah od sutrašnjice) + slaboumna kći
-okarakterizirani:
1. socijalno - ljudi iz zabačene, siromašne seoske sredine, izolirani od drugih ljudi
2. govorom - govore šturo, u kratkim, nedovršenim rečenicama
3. intelektualno - ne obrazovani, zaostali su, primitivni
4. emocionalno - zatvoreni, zabrinuti, osjećaju strah od nepoznatoga ("Što donosi sutra?")
5. etički - pobožni, boje se zla, nenaviknuti na dobro - atmosferu - sutonska: sve slabije svijetlo, sve crnija tama ("rumen ne zapadu", "slaba vatra"), slabi, prigušeni zvukovi ("zadnji zvuk i titraj crkvenog zvona") <= tajanstvena atmosfera (najavljuje nešto neočekivano)
- ZAPLET
-glavni događaj: dolazak gospodskog psa => unosi živost u:
a) atmosferu - postaje: svečana, svijetla, ali i napeta
b) likove - iznenađeni, probuđeni, puni bojažljivog iščekivanja, ali osjećaju i nemir, ne znaju donosi li pas: dobro ili zlo, sreću ili nesreću - RAZVOJ
-napetost raste s dolaskom seljaka - zbunjeni su, uznemireni, pokazuju strah i praznovjerje: Špirkan misli da je dolazak psa neka milost, zvonar Markutina posumnja da je u psu sam vrag, a Kazo uz psa veže narodne fantastične priče (nadnaravno) - VRHUNAC
- napetost, iščekivanje, zabrinutost, strah, praznovjerje dolaze do vrhunca kad se seljaci posvađaju oko 2 prijedloga:
a) da ubiju psa
b) da odu po fratra - OBRAT I RASPLET (KRAJ)
-spojeni su u jednu situaciju koja dolazi nenajavljeno i neočekivano, u posljednjoj rečenici: pas ustane i ode "dignuvši nogu kao sasvim običan pas" => narodna poslovica "Tresla se brda, rodio se miš." (IRONIJA)
-kraj sadrži i završnu poentu (IDEJU) - kritika primitivizma, zaostalosti, pasivnosti, praznovjerja ljudi iz izolirane seoske sredine
- Gost je socijalno-psihološka novela s elementima fantastičnog u atmosferi (tajanstvena, puna napetog iščekivanja, s predosjećajem nečeg neočekivanog, neobičnog)
PODSJETNIK:
PODSJETNIK:
NOVELA je kratka prozna vrsta u kojoj se prikazuje jedan (najčešće zanimljiv, neobičan) događaj u ograničenom prostoru i vremenu te s najviše 2 lika, a obično završava poantom u kojoj se naglim okretom radnje (ili isticanjem nekog važnog detalja) iznenađuje čitatelj i naglašava ideja djela. Zbog sažetosti novela nije pogodna za širu društvenu analizu nego se bavi pojedinačnim ljudskim sudbinama => šire, općeljudsko značenje dobiva upotrebom simbola (npr. pas= simbol novog, nepoznatog kojeg se ljudi plaše jer ne znaju što donosi)
Zlatarevo zlato - August Šenoa
slika: Zlatarevo zlato (Dora Krupić) simbol zagrebačkog Gornjeg grada
Bilješke o piscu:
August Šeona najsvestraniji i najplodniji je hrvatski književnik 19.
stoljeća. Rođen je u Zagrebu 1838. godine, u malograđanskoj obitelji
mađarskoga, njemačkoga i češkog podrijetla. Osnovno i srednje
obrazovanje stekao je u Zagrebu, Pečuhu, pa opet u Zagrebu. Pravo je
studirao u Pragu i Beču, jedno vrijeme uz potporu biskupa Strossmayera.
Književni rad započinje feljtonima u novinama i časopisima
(“Zagrebulje”). Istupa kao književni kritičar i teoretičar donoseći u
hrvatsku književnost nove ideje o ulozi književnosti u kulturnom
uzdizanju naroda. Uz književni rad, Šenoa je svakako i među
najobrazovanijim ljudima svoga vremena, poznavalac mnogih europskih i
slavenskih jezika, prevodilac, kulturni i javni radnik, dramaturg i
umjetnički direktor HNK-a, gradski senator i urednik mnogih časopisa, i
od svega najvažnije: pjesnik, pripovjedač i romanopisac. Već kao
gimnazijalac Šenoa piše stihove na njemačkom i hrvatskom jeziku. Šenoine
su pjesme, zahvaljujući sugestivnosti i tematskoj i idejnoj
primjerenosti zahtjevima širokog kruga čitateljstva i povijesnom
trenutku, bile vrlo popularne. To se osobito odnosi na povjestice -
(“Smrt Petra Svačića”, “Propast Venecije”, “Prokleta klijet”, i dr.) -
lirsko-epske pjesničke tvorevine nastale na motivima starih legendi,
narodnih predaja i aktualnih političkih prilika s izrazito
nacionalno-rodoljubnom idejom i osloncem natradicionalnu poeziju
ilirskog pokreta. Vrhunac je Šenoina stvaralaštva u pripovijetkama i
romanima. U svojim pripovijetkama i novelama Šenoa finim zapažanjem
ulazi u seoski, malograđanski i gradski život promatrajući sudbinu
svojih junaka u povijesnim previranjima i postavljajući svojim pristupom
temelje hrvatskog realizma.
O romanu:
-povijesna građa:
-mjesto radnje: Zagreb, Medvedgrad, Samobor
-vrijeme radnje: druga polovica 16. st.; od 1574. do 1592. godine
-događaji: -osnovni: sukob Gregorijanaca sa zagrepčanima
-ostali: otpor vlasti, borbe s turcima
=> iz navedenog se zaključuje da je po tematici ovo jedan povijesni roman
-glavna tema: ljubav između Pavla i Dore
-vanjska kompozicija:
- 26 glava
- predgovor Štiocu (= Čitaocu) u kojem Šenoa:
- navodi literaturu za roman: spis iz arhiva grada Zagreba, zapisnici, računi, knjiga kroničara Adama Baltazara Krčelića "Historia ecclesiae zagrebiensis"
- najavljuje objektivan način pisanja: "Gledao sam da to bude vjerna prilika onoga vremena."
- najavljuje povijesnu tematiku: "malena slika burne naše davnine"
-predgovor:
Šenoa već u prvoj rečenici predgovora tj. svoga obraćanja štiocu
iskazuje motiv svoga pisanja, pokazuje što ga je nagnalo da se prihvati
upravo ove teme:
“Iznosim pred tebe prijatelju hrvatske knjige malenu sliku burne naše
davnine. Nadam se da će ti mila biti, jer je naša, nadam se da ćeš i
mojemu peru oprostiti gdje je pogriješilo, jer da je u peru bilo toliko
vještine koliko je bilo ljubavi za našu stvar, knjiga bi bila bez prigovora.”
Šenoa zatim izvještava svog čitaoca o tome kako je došao do fabule romana, kako je kopao po starim pisohranama, drevnim knjigama i drugim listinama:
“Premećuć po arhivu Grada Zagreba stare zaprašene artije u kojih sto
godina nije bila ruka dirnula, naiđoh in ljutu i krvavu pru među silnim
podbanom Gregorijancem i građani zagrebačkimi. Starina Krčelić znao je
za tu pravdu ali nije joj znao razlog. A ja otresi prašinu, i eto pred mojim
očima crno na bijelom zašto se podban i Zagreb zavadiše i zašto je silni
velikaš pao. Eto ti gotove pripovijetke, viknuh radostan i naoštrih pero.
Stao sam slagati listine, čitati i čitati do zlovolje. Kupio sam ovdje, kupio
ondje, prebirao zapisnike, račune, učio knjige i stare i nove. Kopao sam
da iskopam ruševine starog Zagreba, kopao da uskrisim iz groba stare
hrvate kakvi bijahu u zboru, u domu, na bojištu. I pomože Bog. U duši
mojoj oživiše divne slike, ja sam ih skupio, nadrtao, i evo ih pred tobom,
štioče dragi.”
Kratki sadržaj:
Radnja se odvija u 16 st. u Zagrebu. Plemić Pavao Gregorijanec spašava
Doru Krupićevu prilikom jedne gužve u gradu i odvodi je njenom ocu,
zlataru Petru Krupiću. Pavao se odmah u nju zaljubio. Prilikom iste
nevolje u gradu smili mu se nijemi prosijak Jerko i zamoli svoje sluge
da ga odnesu na njegove dvore da se izliječi. Dora je slovila kao
lijepa, vrijedna, skrušena i vjerna bogu i domu, iako je rano ostala bez
majke pa ju je uz oca odgajala kuma Magda. Brijač Grga Čokolin nije
uspio isprositi Doru za ženu pa se zakleo da će Krupićevoj obitelji
nanijeti sva zla. Pokušao je djevojku u gradu oklevetati zbog čega ju je
otac otjerao kod rođaka van grada. Putem su ju presreli plaćenici
Stjepka Gregorijanca s namjerom da ju otmu i osramote, ne bi li tako
onemogućili da se Pavao njome vjenča. Kao što je brijač Grga bio doušnik
Stjepku, tako se prosjak Jerko zajedno sa plemićem Pavlom urotio protiv
Grge i oca Gregorijanca. Dodatnu nevolju čini barunica Klara koja je
rano ostala samoborska udovica i smrtno se zaljubila u lijepog Pavla.
Jerko je objasnio Pavlu da nije nijem, da imaju zajedničkog oca, da mu
je majka bila služavka na očevom dvoru, da ju je Stjepko napastovao i
kad je vidio da je trudna protjerao ju je sa dvora. Umrla je u teškoj
bjedi, a on joj se zakleo da će cijeli život šutjeti, kako nitko ne bi
saznao ništa o njemu. Do sada mu je pomagao rođak fratar u samostanu.
Kad su nastale svađe između vlastele i građana, u vrijeme kad je Petar
bio na ratištu protiv turaka, Klara je unajmila jednog zlobnika koji se
pojavio u Dorinoj kući za vrijeme dok je bila sama. Prethodno je taj
zlobnik ranio Janka koji je čuvao Dorina ulazna vrata. Dori se
predstavio kao čovjek koji traži zaštitu, u nevolji je i bježi. Smilio
se Dori, donijela mu je vode i dok je gledala kroz prozor zlobnik joj je
podmetnuo otrov. Kratko nakon što je probala tu vodu preminula je. U
taj čaš došao je nesretni Pavao koji nije ništa mogao napraviti protiv
toga. Idućeg dana Dora je bila sahranjena. Za vrijeme dok je ležala na
odru u crkvi Pavao se sreo sa Klarom i obećao joj najljuće nevolje za
sve što je učinla. Pavao je otišao na ratište sa turcima. Vratio se tek
na samrti oca Stjepa, kojeg ispovijeda svećenik Jerko. Otac se na samrti
ispovijeda svećeniku i kaje se za vanbrčnog sina. Svećenik otkriva da
je on taj sn. Iza obitelji Gregorijanec u kojoj su bila tri sina nije
ostao niti jedan nasljednik. Pavao se nije ženio i pognuo je na ratištu.
Niko je mao samo jednu kćerku, a Jerko je bio svećenik.
-težište ovoga djela prema Šenoi
Težište ovog djela je sasvim mala slika prošnosti naše burne domovine.
-likovi:
U ovom romanu glavni intrigant je Grga Čokolin.
U romanu imamo očitu situaciju kada se čitava stvar preokrenula zahvaljujući nikom drugom doli Grgi Čokolinu. To je situacija kada se Klara beznadno zaljubi u Pavla Gregorijanca koji se treba oženiti s Dorom i živjeti sretno. Grga Čokolin nagovara Klaru na umorstvo Dore, što će se i te kako odraziti na cijelu fabulu.
Lik koji je suprotan intrigantu i pokušava razriješiti i isparaviti ono što je intrigant smislio je Jerko.
Neki likovi su čvrsti i nepopravljivih karaktera (Klara, Grga), dok su drugi samo zavedeni i lako popravljivi (Stjepko, Petar).Kada pobliže promotrimo ljubavnu i povijesnu fabulu uvidjet ćemo da ljubavna fabula i te kako utječe na povijesnu i da se ne može zanemariti. U ovom romanu nema epizoda koje bi se mogle izbaciti a da se to ne odrazi na čitavu fabulu.
Ovo je djelo povijesni roman. Pisan je štokavštinom utemeljenom na građanskom jeziku. Ima dosta latinskih riječi jer je roman pisan u 16. st. kada se latinski jezik još uvijek koristio. U svom pripovijedanju pisac se koristi dijalozima koji vode do sukoba, monolozima i čestim, dugačkim opisima koji nam opisuju prostor u kojem se radnja odvija. Šenoa je sveznajući pripovjedač jer ima uvid u cjelokupno zbivanje i radnju. On je i nepouzdani pripovjedač jer iznosi vlastito mišljenje o postupcima svojih likova. U ovom romanu ima sredstava retardacije: Šenoa uz dvije glavne radnje (borba za Medvedgrad i ljubavna priča Dore i Pavla) ubacuje i mnoge epizodne radnje (npr. sukob Petra i Stjepka, sukobi u hrvatskom saboru...).
Radnja romana je podijeljenja na dvije paralelne radnje:
povijesnu i ljubavnu. Uz povijesnu priču vezan je i opis cjelokupnog društvenog i političkog života Zagreba u 16. st. To je osnovna fabula na koju se vezuje i ljubavna fabula, u kojoj je prikazana priča o dvoje zaljubljenih. To dvoje je iz različitih društvenih staleža i u to vrijeme se nisu smjeli ni voljeti, a još manje ženiti. Na početku romana pisac iznosi mnoštvo opisa da bi nas bolje upoznao sa životom u 16.st. Upoznajemo se sa panoramom Zagreba, s običajima tog vremena te sa životima raznih ljudi i s glavnim likovima.
PODSJETNIK:
PARALELNA KOMPOZICIJA je kompozicija u kojoj dva ili više događaja teku usporedno.
POVIJESNI ROMAN- povezuje povijesne ličnosti oko nacionalne i društvene fabule te na temelju približnih povijesnih dokumenata daje sliku minulih događaja.
Težište ovog djela je sasvim mala slika prošnosti naše burne domovine.
-likovi:
Pozitivni likovi su: Magda, Dora Krupić, Stjepko Gregorijanec, Pavao Gragorijanec, Niko Gregorijanec, Jerko Gregorijanec, Petar Krupić, Miloš.Izgled likova bi trebao nagovijestiti i njihov moralni lik, ali na primjeru opisa Magde, Jerka… uviđamo da to i nije tako, i da Šenoa ustvari želi pokazati kako izgled često vara i kako odijelo ne čini čovjeka.
Negativni likovi su: Grga Čokolin, Klara, Ungnad Krsto, Stjepko Gregorijanec.
U ovom romanu glavni intrigant je Grga Čokolin.
U romanu imamo očitu situaciju kada se čitava stvar preokrenula zahvaljujući nikom drugom doli Grgi Čokolinu. To je situacija kada se Klara beznadno zaljubi u Pavla Gregorijanca koji se treba oženiti s Dorom i živjeti sretno. Grga Čokolin nagovara Klaru na umorstvo Dore, što će se i te kako odraziti na cijelu fabulu.
Lik koji je suprotan intrigantu i pokušava razriješiti i isparaviti ono što je intrigant smislio je Jerko.
Neki likovi su čvrsti i nepopravljivih karaktera (Klara, Grga), dok su drugi samo zavedeni i lako popravljivi (Stjepko, Petar).Kada pobliže promotrimo ljubavnu i povijesnu fabulu uvidjet ćemo da ljubavna fabula i te kako utječe na povijesnu i da se ne može zanemariti. U ovom romanu nema epizoda koje bi se mogle izbaciti a da se to ne odrazi na čitavu fabulu.
analiza likova:O djelu:
Glavni i najvažniji likovi su Dora Krupićeva i Pavao Gregorijanec. Dora i Pavao su pozitivni likovi. Oni se vole, ali su iz različitih društvenih slojeva pa ne smiju biti zajedno.
Dora
Oičenje nevinosti, čistoće, nježnosti i dobrote. U romanu se spominju samo njezine vrline, kao da uopće nema mana. "Bijaše bistra, živa, te se već za kasnijeg djetinjstva toliko oslobodila tako da je više nisu smatrali djetetom, svi su je nazivali "zlatarevom mudrijašicom" jer se mala naučila čitanju i pisanju..."
Dora je vrlo inteligentna, jako pametna i lijepa. Njezino srce je osvojio samo Pavao Gregorijanac. Ona na kraju umire jer su svi negativni likovi bili protiv nje. Njezinu smrt isplanirao je Grga Čokolin, koji je volio Doru, ali je nije želio gledati sretnu s drugim.
Pavao
Mlad i lijep čovjek. Hrabar je, odlučan i plemenit. Dobar je vojnik, a u borbi je velik junak.
"Mladiću bijaše jedva dvadeset godina. Lice blijeđašno, plemenito,
kosa dugačka, crnomanjasta, brčići mali, čelo visoko, a sjajne plavetne
oči pod tamnim trepavicama dvije zvijezde da ih nije mutila neka sjeta.
Mladić bijaše lijep, snažan, a ljepši od brige i sjete."
Pavle je bio zaljubljen u Doru. Za nju bi dao sve, pa i svoj život. On je veoma plemenit i osjećajan, te je posve različit od svog oca. Bio je jako vezan uz majku, te se nakon njezine smrti udaljavao od obitelji.
Stjepko Gregorijanec
Dostojanstven, samovoljan i silovit plemić. Čini sve da ostvari svoje želje. Jako mu je važno mišljenje drugih.
Klara Grubarova
Brzopleta, pokvarena i lažljiva. Opsjednuta je svojom ljubavi prema Pavlu zbog koje na kraju poludi.
Petar Krupić
Iskren, pošten, blag i mudar. Velik je uzor svojoj kćeri Dori.
Grga Čokolin
Pokvaren, zao i tašt. Voli Doru i planira njezinu smrt samo da je ne gleda sretnu sa nekim drugim.
Magda
Oličenje dobrote i sigurnosti. Voljela je i štitila Doru te je nakon njezine smrti i sama umrla nastavljajući je štititi i nakon smrti.
Ovo je djelo povijesni roman. Pisan je štokavštinom utemeljenom na građanskom jeziku. Ima dosta latinskih riječi jer je roman pisan u 16. st. kada se latinski jezik još uvijek koristio. U svom pripovijedanju pisac se koristi dijalozima koji vode do sukoba, monolozima i čestim, dugačkim opisima koji nam opisuju prostor u kojem se radnja odvija. Šenoa je sveznajući pripovjedač jer ima uvid u cjelokupno zbivanje i radnju. On je i nepouzdani pripovjedač jer iznosi vlastito mišljenje o postupcima svojih likova. U ovom romanu ima sredstava retardacije: Šenoa uz dvije glavne radnje (borba za Medvedgrad i ljubavna priča Dore i Pavla) ubacuje i mnoge epizodne radnje (npr. sukob Petra i Stjepka, sukobi u hrvatskom saboru...).
Radnja romana je podijeljenja na dvije paralelne radnje:
povijesnu i ljubavnu. Uz povijesnu priču vezan je i opis cjelokupnog društvenog i političkog života Zagreba u 16. st. To je osnovna fabula na koju se vezuje i ljubavna fabula, u kojoj je prikazana priča o dvoje zaljubljenih. To dvoje je iz različitih društvenih staleža i u to vrijeme se nisu smjeli ni voljeti, a još manje ženiti. Na početku romana pisac iznosi mnoštvo opisa da bi nas bolje upoznao sa životom u 16.st. Upoznajemo se sa panoramom Zagreba, s običajima tog vremena te sa životima raznih ljudi i s glavnim likovima.
PODSJETNIK:
PARALELNA KOMPOZICIJA je kompozicija u kojoj dva ili više događaja teku usporedno.
POVIJESNI ROMAN- povezuje povijesne ličnosti oko nacionalne i društvene fabule te na temelju približnih povijesnih dokumenata daje sliku minulih događaja.
Nema komentara:
Objavi komentar